Haiku

February 4, 2008

Maglovito jutro

trlja snene oci

suncanoj zraci.

Mjesecinom okupano

nebo i zemlja.

Noc spava.

Niz obraz se spusta

usamljena suza.

Nijemi krik.

Iza krosnje drveta,

stidljivo izviruje

sjajni zuti mjesec.

Zvuk koraka;

otvaraju se vrata;

oko moje sjajno.

 

Anita Dzogovic

Cekam

February 4, 2008

Cekam

Stojim ispred vrata,

cekam da se otvore,

cini se da nema nikog iza njih.

Strpljivo cekam;

osluskujem tisinu.

Lagani uzdah mi se otme iza stisnutih usana.

Sitni crni pauk se smjelo penje uz moju nogu.

Paucina me gusi,

a ja mirujem

i stojim ispred vrata,

cekam da se otvore.

 

 

Anita Dzogovic

Majka

August 11, 2007

mama3-22.jpg

 

Sta je najvece

Nebo je nešto beskrajno,
duboko i široko,
pa ipak,
kao od šale,
stane u svako oko.
Jer oko je vece,
i vece,
i najvece od svega.
Vece od grada.
Od brega.
I vece od moga tate.
U njemu može da živi
neznanih svetova bezbroj.
U njega ptice dolete.
U njega putevi svrate.
U njega uplove brodovi.
Dogegaju se kuce i trgovi.
U njega dojure autobusi
i dotrce svi moji drugovi.
Jer nebo je kao sva mora.
I još jedanput toliko.
Njega nikada nije
propešacio niko,
ni oplovio niko,
ni obleteo niko.
Jedino ako mama
u moje oko došeta,
tad nema mesta za nebo,
za ptice,
za mora široka,
jer mama je veca od neba
i veca od celoga sveta.
I veca od oba oka.

 

Miroslav Antic